BK Titan posjetio Slovenski bike park na Pohorju
Rano jutro, pola 6, subota... Dok poneki (ne)sretnici peru zube i pripremaju se za odlazak na posao, ekipa iz BK Titan obavlja posljednje pripreme za dugo iščekivani vikend-izlet. Trpaju se štitnici, flekovi za gume, salama, sir, rakija, papuče.... sve to bilo je manje-više potrebno za predstojeći događaj. Okupili smo se kod Santa, i počeli krkati stvari u kombi, usput bulazneći i govoreći nesuvisle stvari onako nerazbuđeni rano ujutro. Već do Poljane došlo je do prvih situacija „lud zbunjenog“, pa smo krenuli pokupiti nekoga tko je već pokupljen. No i to je prošlo, i nakon nekoliko sati vožnje prelazimo granicu bez većih problema. Ubrzo dolazi do kolapsa u prometu, Santo okreće kombi veličine omanjeg štaglja na priručnom semaforu, a mi kao guske za njim, u koloni, još više radeći zastoj u prometu. No, sporazumio se on na lošem slovenskom s ljudima, pa smo ubrzo bili na pravom putu uz mnogo smijeha...
Nešto kasnije, eto nas na odredištu, izlazimo iz auta i divimo se svemu kao noobovi. Čist zrak, krasni apartmani, pokošena trava...a dan kao stvoren za vožnju. Ubrzo se nalazimo sa gazdaricom, i počinje cjenkanje kao na placu. Nismo užicali manju cijenu, ali smo produžili limit do prisilne deložacije drugi dan. Bar nešto...
Nakon omanje klopice i useljenja (čitaj: bacanja stvari u sobe), razdvojili smo se. XC ekipa krenula je prvenstveno naći neku xc stazu, jer nam nije baš bilo ništa jasno gdje trebamo/možemo ići. Freeride nabrijanci su se uputili prema bolje označenim (i komercijalnijim) stazama...
Što se XC dijela tiče, moram priznati da je priroda vrlo lijepa, i krajolik gdje smo se vozili je kao iz bajke, no staza se svela samo na makadamski uzbrdo-nizbrdo put. Po tom pitanju, imamo bolje staze tu. No nema veze, bitno je vidjeti nešto novo.
Umorni od vožnje, vratili smo se u apartman i pojeli nešto, a onda smo odlučili otići na bazen, pošto "mi to kod kuće nemamo", a i ta opcija nam je bila uključena u apartmanski paket. Da nebi otišli praznih ruku, dobro smo se naoružali orahovcem, pivom i rakijom. Atmosfera je postajala sve veselija, a kad smo zauzeli jacuzzy, nismo se dali istjerati. Štoviše, kasnije su ljudi i bježali od nas, iako smo bili susretljivi i nismo bili škrti, nego smo ih i ponudili svojim pićem....
Slijedeći dan, XC ekipa se odlučila probati nešto novo, nešto divlje. Počelo je kolektivno spuštanje, uglavnom niz flow track, svim raspoloživim sredstvima. A bili smo itekako uočljivi. Ivan je mamio i muške i ženske uzdahe svojom pojavom. Kad smo jednog Slovenca pitali jel vidio nekog dečka na XC biciklu, on je odgovorio: "Aaa!! Mala kahlica i tajke?"
Žičara je bila nezaboravno iskustvo. Pogled iz male kabine na žici je predivan, dok mi suze nisu navrle na oči od Rmbinih vjetrova. Ubrzo mi je i sadržaj želudca navro na grlo, kad je netko gore odlučio zaustaviti žičaru na tren, možda im je bio gablec...
Dan se približio kraju, požurili smo pospremiti stvari i spakirati se za odlazak. U moru opreme i stvari, neke stvari su se zagubile, no sve je pronađeno kod mene. Ubuduće otvaram servis izgubljeno-nađeno...
Put nazad obično bude dosadan, no u ovom slučaju je bilo potpuno suprotno. Na autoputu smo igrali svojevrsnu igru istina ili izazov, no sve se svelo uglavnom na izazove. Praćena glasnim smijehom, vesela družina je sretno stigla kući u večernjim satima... Zadovoljni, umorni, i što je najbitnije u jednom komadu...
Foto galerija
Igor Batak Čavlović |