Nakon dogovaranja, otkazivanja, prijava Hrvati: Frano Liović, Mario Hohnjec, Berislav Topol, Zvonimir Vladić i moja malenkost uputili smo se za Bugarsku!Od samog početka do kraja puta sve je bilo sa iznenađenjima. Okupljanje je bilo u mom dvorištu gdje je čekao Bajzin kombi. Stvari normalno taman za puni kombi. Da ne idemo gladni na put prije puta sam dečke odveo kod Matije na 18. rodjendan – na njihovo sveopće iznanađenje. A to tako ide u Slavoniji, pečenica, janjetina, rakijica, gemišt, živa glazba… Punog želuca smo sjeli u kombi i pravac Bugarske. Stajemo u Sofiji gdje se nalazimo sa hrvatskom Bugarkinjom Danijelom koja nas vodi u kratki obilazak Sofije. Jako zanimljiv grad sa velikim oscilacijama. Nažalost dočekalo nas je tmurno hladnije vrijeme pa smo se požurili za Sopot. Na zadovoljstvo svih s nama je krenula i Danijela koja nam je puno pomogla oko jezika, a i upoznavanju Bugarske kulture!

Dolazimo u Sopot, prijavljujemo se, ali žica nije radila radi jakog vjetra i susrećemo glavnog suca koji je, zamislite, iz Hrvatske.   Smještamo se u hotel, raspremamo i odlazimo na on-foot. Zadnji dio staze je strm sa sepertinama, skokovima, vrlo zanimljiv. Dobro smo ga pregledali jer greške na tom dijelu nisu baš poželjne. Večera nam daje najveće zadovoljstvo. Jeli smo kao pro ekipa, samo smo naručivali specialitete, a sve za kikiriki.

Jutro je krenulo: „Pa Bugarska je u drugoj vremenskoj zoni!!!“ Trening je cjelodnevan tako da ipak nismo zakasnili. Najveće iznanađenje je bila dvosjedežnica koju je ostavila ruska vojska.

Prvi dio se vozi po bike parku, prije je išla staza od vrha pa je vrijeme bilo 7:30. Prvi spust upoznavanje staze – početni dio bentovi, dva skoka, prvi kamenjar, strmice, zavoji, malo šume, jedan korijen i prva ravnica za pedaliranje. Skok u bent, kosina, dolazak u šumu gdje se nalazi najzanimljivi dio, 3 kamene kaskade visine 1.5m. Luda stvar. Nakon njih skok u još jedna kamenjar, pedaliranje ispod žice i serpetine na strmici, izlaz iz šume i ciljni skok…

Staza je super pripremljena, očišćena, označena, osigurana i puno je redara na njoj. Treninzi su prošli većinom sa pregledavanjem, isprobavanjem i pamćenjem staze. Samo Bero je imao jedan lakši pad. Nedjelju dolazimo na vrijeme, snimamo helmet i potvrđujemo linije za kvalifikacije.

Ponijeli smo si trenažer koji je postao dio Titanskog boxa koji je mnoge oduševio. Zagrijavanje i na start. U kvalifikacijama Mario je pao na kamenim kaskadama, Bero imao je kriznu situaciju do jaja u svom zavoju.

Čilanje, jahanje, ručak, spavanje, zagrijavanje i finale. Nakon dosta dobro odrađene vožnje ulazim u cilj sa 4 vremenom i velikim pljeskom! Dočekali su me naši raznih lica. Bero sa nezadovoljstvom jer ga je noga kočila (jučerašnji pad), Frano zadovoljan vožnjom i jer je stisnuo gigansku table-ovinu i Hohy sa gorkom facom jer je pao metar prije ciljne crte.

Na kraju Santo 7. iza Britanaca i Bugarskog prvaka, Bero 17. Frano 19. i Mario 24.

Slikamo se sa zastavom, spremamo uspomene, pozdravljamo organizatore i veselimo se ponovnom susretu.

Nakon pospremanja i slaganja kombija odlazimo na Bugarsku večeru i pravac Sofija. Tamo se uz ponoćnu salatu opraštamo od Danijele i krećemo put Hrvatske.

Sve u svemu lijep vikend uz super ekipu. Bugarska se pokazala kao zemlja velikih razlika na maloj udaljenosti. Zemlja prihvatljiva za Hrvata, ljubaznih ljudi, povijesnih građevina i jako lijepe prirode. Svi smo sa smješkom otišli iz nje i sa željom da se opet sretnemo 1. svibnja na Shamabhala Open 2011.

Santo Tessari

Linkovlje:

Santina galerija – http://picasaweb.google.com/santo.tessari/IduBugari#

Helmetcam – http://www.youtube.com/watch?v=K4HSzQquXa8

Tportal SuperMen blog – http://supermen.tportal.hr/sport/91141/Kako-su-nam-daunhilasi-osvjetlali-obraz.htm