Učestali sastanci, prepirke oko označavanja staze i postavljanja volontera i ostalih trica, urodili su plodom.
Unatoč lošim vremenskim uvjetima, uspjelo nam je odraditi ovogodišnji maraton, i to jako dobro, sudeći po komentarima ljudi koji su sudjelovali u tom događaju. Bilo je nekih sitnica koje zbilja nisu za zamjeriti, npr malo kašnjenje starta utrke. Ipak je to zahtjevan posao obraditi sve prijave.

Nakon što su riješili papirnati dio utrke, natjecateljima je preostalo još samo odvesti utrku. Prava sitnica, barem za utrenirane vozače na kraćoj stazi. Sebe sam procijenio na kategoriju Sport 1, pa sam zajedno sa još trojicom kolega iz kluba išao na dužu, 66 kilometarsku stazu.

Što se nas "jakih" tiče, nismo baš slavno prošli - Marko se razbio na prvim kilometrima blatnog puta, Dalibor je dotrčao slomljenog mjenjača nakon proglašenja pobjednika , Tomislav je zadihan došao na cilj 7. u svojoj kategoriji, a ja sam muku mučio sa lancem koji je dva puta puknuo i stalno uletavao između pogona i chainstay-a, tako da sam na 2/3 utrke zaključio da ću potrgati sve živo ako ne odustanem.
Što se naših vozača na kraćoj stazi tiče, Santo je osvojio drvenu medalju za 4. mjesto, kad je ponosno uletio u cilj sa tisućinkom zaostatka za kolegom iz požeškog kluba. Bilo nas je još, da ne nabrajam dalje.

Ono što je svima zajedničko, bila je borba s blatom i kišom, koja je bila pravi ispit snage, vještine na skliskoj podlozi, i izbora opreme. Utrka je završila, najbolji su odnijeli primamljive nagrade, a mi smo stekli korisnog iskustva pomoću kojega ćemo nagodinu organizitrati 3. Maraton Trocal Psunj.

Hvala svima koji su sudjelovali, i vidimo se iduće godine na još jačem maratonu!