Psunj
Položaj
Psunj je pitoma šumovita planina i sastavni dio vijenca što okružuje Požešku kotlinu. Njegova silueta prati putnika na autocesti i željezničkoj pruzi Zagreb - Sl. Brod, od Novske do Nove Gradiške.
Najviši vrh, Brezovo polje(984m), najviši je vrh Požeškog gorja i Slavonije.
Psunju je s južne strane autocesta, sa zapadne cesta Okučani - Bijela Stijena - Lipik - Pakrac, na istok se spušta u Požešku kotlinu, a na sjeveru je omeđen dolinom rijeke Pakre i Orljave kroz koje prolazi asfaltna cesta Pakrac - Kamenska - Požega, čiji prijevoj Bučje (365m) dijeli Psunj od južnih obronaka Papuka.
Dužina je Psunja u smjeru istok - zapad 25, a u smjeru sjever - jug oko 10 km.
Premda nije visok, svojim hrptovima i gudurama djeluje snažno, podsjećajući na goleme sile koje su stvorile i oblikovale tu planinu.
Reljef
Glavna značajka gorske plastike jesu brojne zvjezdasto rasprostrte kose, dugačke i po desetak kilometara, koje se šire lepezasto na sve strane od čvorišta u najvišem vrhu: Marinica, Lipova kosa, Srnolov, Dobra voda, Konjska glava, Orlovo brdo, Ravni gaj, Kamenjak, Oštrenjak, Velika poljana, Hajdučka kosa, Rtelići, Omanovac, Begovača, Ivanjski krst, Radnjaš, Javorovica, Perunika itd.
Među njima su duboko i oštro usječene doline gorskih potoka koji raščlanjuju čitavu planinu. Takve su doline Rogoljica, tri Rašaške, Vodostaj, dvije Šumetlice, Orljava, Rakovac itd.
Unatoč strmim gorskim stranama, korita tih dolina omogućuju lak prilaz do središta planine, ali je ona kao cjelina ipak teško prohodna.
Za Psunj je osobito da su mu planinske visine mnogo pitomije od uskih gorskih dolina, koje su na mnogim mjestima oblikovane kao sutjeske, sa stranama visokim 300-400m. Izvora ima na mnogo mjesta visoko u planini (Muški bunar, Dobra voda, Brezovo polje, Velika poljana).
Građa
Stara planinska jezgra građena je uglavnom od prakamenja, granita, raznih vrsta kristaliničnoga kamenja, gnajsa, škriljevaca i filita.
Od ruda se kopao grafit kod Brezovog polja i Brusnika, milovka kod Koprivne, kremene naslage i kvarcitni pijesak kod Zavlake i Grahovljana te granit kod Šeovice i Ivanovca. Geološki su zanimljive tektonske pukotine koje su uvjetovale pojavu termalnih vrela u Lipiku.
Biljni svijet
Cijela je gora pokrivena šumskim plaštem koji se pretežno sastoji od bukve i hrasta. Šume su znatno prorijeđene sječom za potrebe drvne industrije u Pakracu, Okučanima i Novoj Gradiški.
Od nekadašnjih poznatih slavonskih prašuma postoji samo ostatak kod Muškog bunara. Šume su prilično bogate lovnom divljači, a na planinskim je livadama razvijeno pčelarstvo.
Naselja
U samoj planini nema naselja, stanovništvo je od davnine naseljeno po nižim obroncima i u podnožju. Srednjovjekovne gradine su također u podnožju (Bijela stijena, Pakrac, Cernik).
Iznimka je Čaklovac na sjevernoj padini planine, čije se ruševine nalaze iznad sela Dragović.
Značenje imena Psunj nije razriješeno. Prije se zvao Psujnik, a u davnini je zabilježen kao Mons Pisun.